Najave događaja

Najave događaja

predsednistvo.jpg

Šta znači uvođenje vanrednog stanja za ljude u Srbiji?

Milena Vasić - Advokatica Komiteta pravnika za ljudska prava YUCOM

Izvor fotografije: Saša Džambić/srbijadanas.rs

 

Predsednik Republike danas je objavio odluku o proglašenju vanrednog stanja usled opasnosti od širenja zaraze korona virusom. Zajedno sa odlukom najavio je i određene mere koje podrazumevaju uvođenje vanrednog stanja. Ove mere podrazumevaju raspuštanje škola, vrtića, fakulteta, kao i sportskih aktivnosti. Najavljena je i kazna do 3 godine zatvora za one koji prekrše odluku o izolaciji, kao i obavezan karantin za državljane Srbije koji dolaze iz inostranstva. Detalje mera koje će biti preduzete, znaćemo tek kada bude objavljena Uredba Vlade Republike Srbije koja propisuje navedene mere. Srbija je poslednji put bila u vanrednom stanju 2003. godine kada je ubijen predsednik Vlade, Zoran Đinđić. 

 

 

Šta je vanredno stanje?

 

Vanredno stanje regulisano je Ustavom kao posebna okolnost u kojoj ”javna opasnost ugrožava opstanak države i građana”. Zakon o odbrani bliže uređuje šta znači ova opasnost, pa navodi:

 

Vanredno stanje je stanje javne opasnosti u kojem je ugrožen opstanak države ili građana, a posledica je vojnih ili nevojnih izazova, rizika i pretnji bezbednosti. Pri ovome treba imati u vidu da se nevojni izazovi, rizici i pretnje bezbednosti ispoljavaju u obliku: terorizma, organizovanog kriminala, korupcije, elementarnih nepogoda, tehničko-tehnoloških i drugih nesreća i opasnost. Jedan drugi zakon, izričito propisuje da se pandemija smatra elementarnom nepogodom. 

 

 

Šta znači uvođenje vanrednog stanja?

 

Ustav Srbije dozvoljava da, prilikom proglašenja vanrednog stanja budu donete mere odstupanja od određenih ljudskih i manjinskih prava. Koja će to prava biti, ne znamo unapred, jer sve zavisi od okolnosti same situacije koja je prouzrokovala vanredno stanje. Ono što znamo jeste da postoje prava za koje ograničenje nije moguće u vreme vanrednog stanja.

 

Prava koja nije moguće ograničiti su:

 

  • Pravo na dostojanstvo i slobodan razvoj ličnosti

  • Pravo na život

  • Pravo na fizički i psihički integritet ličnosti

  • Zabrana ropstva i prinudnog rada

  • Prava vezana za postupanje s licem lišenim slobode (uvažavanje dostojanstva ličnosti, zabrana nasilja i iznuđivanja iskaza)

  • Pravo na pravično suđenje 

  • Pravo na pravnu sigurnost u kaznenom pravu (pretpostavka nevinosti, nema kazne za delo koje u momentu kada je učinjeno nije bilo krivično delo, nema retroaktivne primene krivičnog zakona, osim ako je to povoljnije za učinioca...)

  • Pravo na pravnu ličnost 

  • Pravo na državljanstvo

  • Sloboda misli, savesti i veroispovesti

  • Prigovor savesti

  • Sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti

  • Zabrana izazivanja nacionalne, rasne i verske mržnje

  • Pravo na zaključenje braka i ravnopravnost supružnika

  • Sloboda odlučivanja o rađanju

  • Prava deteta

  • Zabrana nasilne asimilacije

 

Sva ostala prava moguće je ograničiti u vanrednom stanju. Ovo uključuje: pravo na slobodu i bezbednost, dopunska prava u slučaju lišenja slobode bez odluke suda, prava koja su vezana za pritvor, trajanje pritvora, jednaku zaštitu prava i pravno sredstvo, slobodu kretanja, nepovredivost stana, tajnost pisama i drugih sredstava opštenja, zaštitu podataka o ličnosti, slobodu mišljenja i izražavanja, slobodu medija, pravo na obaveštenost, slobodu okupljanja, slobodu udruživanja i druga prava garantovana Ustavom Srbije koja nisu izričito isključena od mogućnosti ograničenja. 

 

 

Ko može da proglasi vanredno stanje?

 

Vanredno stanje može da proglasi Narodna skupštine Republike Srbije.

Kada Narodna skupština nije u mogućnosti da se sastane, odluku o proglašenju vanrednog stanja donose zajedno predsednik Republike, predsednik Narodne skupštine i predsednik Vlade. Kad Narodna skupština nije u mogućnosti da se sastane, mere kojima se odstupa od ljudskih i manjinskih prava može propisati Vlada, uredbom, uz supotpis predsednika Republike.

Narodna skupština koja nije donela odluku o uvođenju vanrednog stanja, mora ovu odluku potvrditi u roku od 48 sati od donošenja ili prvom prilikom kada bude bila u mogućnosti da se sastane. Isto važi i za mere kojima se ograničavaju pojedina ljudska prava. 

 

 

Koliko može da traje vanredno stanje?

 

Vanredno stanje može trajati do 90 dana, s tim što može biti produženo za još 90 dana odlukom većine od ukupnog broja narodnih poslanika (apsolutna većina). Ustav ne daje odgovor na pitanje šta se dešava ukoliko u roku od 90 dana Skupština nije mogla da se sastane i da li je tada moguće produžiti vanredno stanje za još 90 dana odlukom drugih državnih organa. 

 

 

Koja je razlika između vanrednog stanja i vanredne situacije?

 

Vanredno stanje je ustavna kategorija, dok je vanredna situacija regulisana zakonom, a ne ustavom. Vanredna situacija predstavlja ”stanje koje nastaje proglašenjem od nadležnog organa kada su rizici i pretnje ili nastale posledice po stanovništvo, životnu sredinu i materijalna i kulturna dobra takvog obima i intenziteta da njihov nastanak ili posledice nije moguće sprečiti ili otkloniti redovnim delovanjem nadležnih organa i službi, zbog čega je za njihovo ublažavanje i otklanjanje neophodno upotrebiti posebne mere, snage i sredstva uz pojačan režim rada”

 

Zakon o smanjenju rizika od katastrofa i upravljanju vanrednim situacijama izričito propisuje načelo poštovanja ravnopravnosti i ljudskih prava. 

 

Kao što vidimo, iako dosta slična, ova dva instituta imaju značajno različite posledice.

 

Institut vanrednog stanja ima izričitu ustavnu dozvolu da ograniči ljudska i manjinska prava, a institut vanredne situacije propisuje mere koje je moguće preduzeti u posebnim okolnostima (opasnostima) poput zabrane okupljanja većeg broja ljudi i javnih manifestacija u zonama neposrednog rizika. Ovo takođe predstavlja Ustavom propisano ograničenje ljudskih prava, ali u značajno manjem obimu od ograničenja koja su sadržana u institutu vanrednog stanja. 

 

Sam Ustav propisuje koja prava je moguće ograničiti (i mimo vanrednog stanja) kada je ugroženo javno zdravlje:

 

  • Slobodu preduzetništva

  • Slobodu ispoljavanja vere ili uverenja

  • Slobodu mišljenja i izražavanja

  • Slobodu okupljanja

 

Ova ograničenja dozvoljena su ako je to neophodno i srazmerno merama koje se preduzimaju, odnosno ako se ne može na drugi, manje represivan način ostvariti zaštita stanovništva. 

 

 

Da li nam je vanredno stanje neophodno?

 

Ograničenje ljudskih prava je prema Ustavu Srbije dozvoljeno, ako ograničenje dopušta Ustav, u svrhe radi kojih ga Ustav dopušta, u obimu neophodnom da se ustavna svrha ograničenja zadovolji u demokratskom društvu i bez zadiranja u suštinu zajemčenog prava. Osnovna načela ljudskih prava nalažu da se ograničenjima ne pribegava ukoliko je rezultat moguće postići manje restriktivnim merama. Ovo ujedno znači da je uvek bolje odabrati manje ograničenje od većeg, ukoliko se njime može postići isti cilj. U slučaju borbe Srbije sa korona virusom, lakše mere, poput uvođenja vanredne situacije, nisu ni pokušane, pa odgovor na ovo pitanje ostaje otvoren. Ostaje da se nadamo da je država ipak nešto naučila nakon prethodnog iskustva sa vanrednim stanjem kada su, nakon završetka vanrednog stanja, isplaćivani višemilionski iznosi zbog neosnovanih lišenja slobode i kršenja ljudskih prava, jer ljudska prava, premda privremeno ograničena, ne mogu biti potpuno ukinuta. 

Ostavite komentar:

Mri16.03.2020. | 12:56
Ovo nije vanredno stanje,niti vanredna situacija! Već, narodski rečeno "mlaćenje prazne slame". Kako da se izolujem u kuci i zastitim svoje dve bebe i sebe, kad privatnik kod kog mi suprug radi ne planira da raspusti firmu jer to "vanredno stanje", novotarija, ne podrazumeva. Taj isti moj suprug će da ima kontakt sav vise od stotinu ljudi jer MORA da radi, pa dolazi svojoj deci ko zna sa cim. Dragi predsedniče, opet se "igrate", ovo vanredno stanje NIJE!!!
Belić sonja16.03.2020. | 01:10
Da li radnici predškolskih ustanova imaju obavezu da odlaze na posao iako nema dece? Danas se različito postupalo od opštine do opštine. Da li postoji jasno uputstvo koje se odnosi na sve Ustanove ili opštine samostalno kreiraju ko će kako raditi?
Tibor Takarič16.03.2020. | 09:36
Šta činiti kada profesor u sredjoj školi izjavi da se deca moraju pojaviti u školi bez obzira na vanredno stanje?
Tanja Kolarska17.03.2020. | 10:48
Način na koji se prišlo u borbi protiv koronavirusa u Srbiji, nije imalo pristupu ekspertskog epidemiološkog profesionalizma, u službi medjunarodno priznatih i iskustvenih eksperata, već odabranih profesionalaca u službi vlasti. Pri tome su najpre ispoljili neznanje, ignorisanje i ismejavanje za značajnost i mogućnost oboljevanja, da bi sada ispoljili zastrašivanje. Odsustvo planskog pravovremenog pristupa, pokazalo je neobezbedjenost stanovnoštva odgovarajućim medicinskim sredstvima radi prevencije, zaštite i dijagnostike, kao i nedovoljni postojeći kapacitet u odgovarajućoj medicinskoj opremi. Protivno Ustavu i zakonodavstvu uvedena je zabrana kretanja svim licima preko 65* godina, i u vezi sa tim uvedene su za njih značaje finansijske kazne. Umesto preporučenih mera koje bi se odnosile prema medicinskim pravilima dobre kliničke prake i zdravstvene zaštite za celokupno stanovništvo u vreme vanrednog stanja ili vanredne situacije, uvodena je kategorija zabrana za stanovnike preko 65+ godina. Kretanje je neaohodna čovekova aktibnost, takođe i potreba u očuvanju i održavanju zdravlja. Šetnje od par sati su neophodni deo terapije hroničnih oboljenja, funkcionisanja nekih od organa, koje u nemogućnosti sprovodjenja šetnji od par sati uvodi u životni rizik, potrebu bolničkog lečenja i hiruške intervencije. U nastalom vanrednom stanju, kretanje van stana, nije potreba očuvanja zdravlja samo stanovništva do 65 godina starosti. Ograničenje kretanja, kao prava na život za stanovništvo preko 65+ godina, podseća na zavođenje diktature koja je u svojoj ideologiji slavila mladost, a mržnjom ograničavala prava drugim grupa stanovništva.

Komentar je dodat i čeka odobrenje.

Smernice za objavljivanje sadržaja

Autori i komentatori sadržaja na Platformi Otvorena vrata pravosuđa individualno su odgovorni za sadržaj objavljenih tekstova, informacija i komentara. Ipak, Platfoma će voditi računa da sadržaj bude dozvoljen za objavljivanje u skladu sa Zakonom o javnom informisanju i medijima i Zakonom o elektronskim medijima.

Neće biti objavljeni sadržaji:

Autori tekstova, informacija i komentara koji su sudije, tužioci, zamenici tužilaca i advokati će postupati u skladu sa Zakonom o sudijama, Zakonom o javnom tužilaštvu, Zakonom o advokaturi i profesionalnim kodeksima.

Sudije, tužioci i zamenici javnih tužilaca neće:

Prijavite se

Pretraga