Prijavljivanje korupcije i drugih krivičnih dela je za većinu građana samo moralna obaveza.
Državni službenici i drugi s obavezom prijavljivanja
U većini slučajeva, korupciju moraju da prijave državni i lokalni službenici, zaposleni u javnim ustanovama, rukovodioci javnih i privatnih preduzeća kada za korupciju saznaju vršeći svoju dužnost. To, na primer, znači da će direktor škole morati da prijavi korupciju svog zaposlenog za koju je saznao iz dopisa roditelja, da će inspektor morati da prijavi pokušaj podmićivanja kako bi zažmurio na otkrivenu nezakonitost, da će poreznik morati da prijavi korupciju ukoliko pri kontroli poslovnih knjiga posumnja da je neka prividno legalna isplata predstavljala skriveno podmićivanje. U suprotnom, njima samima preti zatvorska kazna. S druge strane, ni oni neće biti kažnjeni za neprijavljivanje korupcije ako za nju saznaju u drugim prilikama, na primer, na privatnoj zabavi, od prijatelja tokom sportskih aktivnosti, od svojih ukućana, na svom privatnom nalogu društvene mreže i slično. Pored toga, u Krivičnom zakoniku postoji i opšte pravilo da niko ne može da odgovara zato što nije prijavio sebe, svog bračnog ili vanbračnog druga, roditelja, dete, babu, dedu, unuke, usvojenika, usvojioca ili njihove bračne i vanbračne drugove. Ako ste državni, pokrajinski ili opštinski službenik, ili ako radite u javnim službama (zdravstvo, kultura, obrazovanje...) imate još jednu obavezu – da prijavite pretpostavljenog koji vam je dao nezakonit nalog, ne samo kada u tome prepoznate korupciju, već i kada je reč o radnji koja se kažnjava prekršajno (na primer, neobjavljivanje dokumenta o javnoj nabavci).