Upravni spor je specifična vrsta pravnog postupka, koji je različit kako od upravnog postupka tako i od drugih sudskih postupaka.
Za razliku od upravnog postupka, upravni spor predstavlja sudski postupak u kome sud vrši kontrolu organa uprave. Upravni spor se može pokrenuti radi ispravljanja nezakonitog postupanja uprave, ali i takozvanog ćutanja uprave – kada nadležni organ ne donese odluku u zakonskom roku. Dok se u upravnom postupku pred organima uprave rešava o nekom pravu i obavezi, u upravnom sporu se pred sudom štite prava koja su povređena odlukama ili radnjama organa uprave.
Za razliku od upravnog postupka, upravni spor:
- je sudski postupak;
- ne može biti pokrenut po službenoj dužnosti;
- ne može biti ni nastavljen u slučaju povlačenja tužbe;
- je višestranački – u svakom upravnom sporu postoje barem tužilac i tuženi;
- je postupak u kojem predmet ne mora biti definitivno rešen, već sudskom presudom može biti vraćen na ponovno odlučivanje upravnom organu.
Važno je znati! Upravni spor je regulisan Zakonom o upravnim sporovima, dok se na pitanja koja nisu regulisana tim zakonom shodno primenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku.
Pojmovnik
- Upravni akt/odluka/rešenje/zaključak/nalog i slično jeste svaki pojedinačni akt organa uprave kojim upravni organ / organ uprave, neposredno primenjujući propise iz odgovarajuće upravne oblasti, odlučuje o pravu, obavezi ili pravnom interesu stranke, ili o procesnim pitanjima.
- Organ uprave je svaki organ/organizacija/ustanova/telo/zavod/institut/agencija/ entitet s javnim ovlašćenjima koji donosi upravni akt.
- Postupak u kojem se upravnim aktom rešava o pojedinačnim pravima, interesima i obavezama građana pred organima uprave naziva se upravni postupak.
- Upravni spor predstavlja sudski postupak u kome sud vrši kontrolu zakonitosti rada organa uprave koji postupa u upravnom postupku.
- Imalac javnih ovlašćenja je svako ko, na osnovu ovlašćenja iz zakona, ima prava do odluči o pojedinačnim pravima, obavezama i interesima građana u upravnim stvarima donošenjem upravnog akta u zakonom propisanom postupku.
Primer. Kad podnesete zahtev za dobijanje građevinske dozvole u gradskoj/opštinskoj upravi, postajete stranka u upravnom postupku. Organ koji izdaje dozvolu je upravni organ, i to prvostepeni, a rešenje kojim se dozvoljava gradnja (građevinska dozvola) jeste upravni akt.
U slučaju da budete odbijeni, žalili biste se na rešenje o odbijanju drugostepenom organu uprave. Ako i drugostepeni organ potvrdi odluku prvostepenog, to jest odbije žalbu, mogli biste potražiti sudsku zaštitu podnošenjem tužbe, čime pokrećete upravni spor pred Upravnim sudom.
Važno je znati!
Kad organ uprave odlučuje po zahtevu stranke u prvostepenom upravnom postupku, on može udovoljiti zahtevu stranke ili odbiti njen zahtev.
U prvom slučaju radi se o promenama koje upravni akt unosi u postojeća prava ili obaveze i takvi akti se nazivaju pozitivni upravni akti – recimo, rešenje o penziji, rešenje o prijemu u državljanstvo, izdavanje vozačke dozvole ili dozvola o izgradnji objekta.
U drugom slučaju odbija se promena u već postojećim pravima ili obavezama i tada govorimo o negativnim upravnim aktima – na primer, rešenje o odbijanju priznavanja prava na pomoć i negu drugog lica, rešenje o odbijanju zahteva za ozakonjenje objekta.
Ova podela nije samo teorijska već je veoma važna za građane zbog toga što, u slučaju negativnih upravnih akata, stranka ima mogućnost da podnese novi zahtev organu uprave ukoliko, recimo, pribavi nove dokaze o pravu koje traži da joj se prizna ili se pojave nove okolnosti koje nisu postojale u vreme donošenje negativnog upravnog akta. Negativnim upravnim aktima smatra se i situacija kada upravni organ uopšte ne odluči o zahtevu stranke u zakonskom roku (tzv. ćutanje uprave).