U situaciji kad se tužilac već našao pred Upravnim sudom, za njega je najpovoljnije rešenje da sporni predmet bude u potpunosti rešen pred Sudom. Da bi se sporni predmet u potpunosti rešio pred Sudom, on ne samo da mora da poništi upravni akt protiv kog je tužba podneta, nego mora i da ga u potpunosti zameni presudom. Takvo postupanje Suda naziva se spor pune jurisdikcije.
Zakon predviđa ovu mogućnost, pa propisuje da, kad Sud nađe da osporeni upravni akt treba poništiti, on će presudom rešiti upravnu stvar ako priroda stvari to dozvoljava i ako utvrđeno činjenično stanje pruža pouzdan osnov za to. Takva presuda u svemu zamenjuje poništeni akt.
Važno je znati!
Spor pune jurisdikcije je isključen kad je predmet upravnog spora upravni akt donet po diskrecionoj oceni. Po diskrecionoj oceni upravni organi donose diskrecione upravne akte, a to su oni akti kod kojih je organ zakonom ovlašćen da po svojoj slobodnoj oceni odluči kakva će biti njegova sadržina, kao što je, na primer, akt o prijemu u državljanstvo. Budući da Upravni sud nema ova zakonom dodeljena ovlašćenja, on ne može svojom presudom zameniti diskrecioni upravni akt. Ipak, to ne znači da su ovakvi akti u potpunosti oslobođeni sudske kontrole – Upravni sud je ovlašćen u upravnom sporu da ispituje da li je organ prekoračio granice zakonskog ovlašćenja za odluku po slobodnoj oceni i da li je takav akt donet u skladu s ciljem u kojem je ovlašćenje dato.
Izuzetno, spor pune jurisdikcije može biti izričito isključen i posebnim zakonom.
Važno je znati!
Spor pune jurisdikcije je obavezan u slučajevima kad bi poništenje osporenog akta i ponovno vođenje postupka pred nadležnim organom izazvalo za tužioca štetu koja bi se teško mogla nadoknaditi, a sud je sâm utvrđivao činjenično stanje, osim ako je takav spor zakonom isključen.
Ako tužilac traži da sud svojom presudom reši upravnu stvar, sud je obavezan da posebno navede razloge zbog kojih taj zahtev nije prihvatio.