Sud donosi odluku na osnovu utvrđenih činjenica.
Po pravilu, Sud utvrđuje činjenice na usmenoj raspravi.
Moguće je, međutim, da se odluka donese i bez održavanja usmene rasprave, ali samo ako je predmet spora takav da očigledno ne iziskuje neposredno saslušanje stranaka i posebno utvrđivanje činjeničnog stanja, ili ako stranke na to izričito pristanu.
U tom slučaju, Sud je obavezan da posebno navede razloge zbog kojih nije održao usmenu raspravu.
Kao što zakon daje mogućnost da se u pojedinim slučajevima usmena rasprava ne održi, predviđa i slučajeve u kojima je usmena rasprava obavezna. Tako će veće Suda uvek održati raspravu kad je to potrebno: zbog složenosti predmeta spora ili radi boljeg razjašnjenja stanja stvari, kao i u slučaju kad tuženi u ostavljenom roku ne dostavi spise koji se odnose na predmet upravnog spora i ne izjasni se o navodima tužbe. Rasprava je obavezna i ako su u upravnom postupku učestvovale dve ili više stranaka sa suprotnim interesima, kao i kad Sud utvrđuje činjenično stanje radi rešavanja u punoj jurisdikciji.