Izvor fotografije: Anne Nygård / Unsplash

 

 

Mi, akteri dosuđene pravičnosti u sudskom postupku, moramo da se zapitamo!

 

Šta je to što građani Republike Srbije od nas očekuju?

 

Da li mi možemo i smemo ta očekivanja da ispunimo?

 

Zašto se političke vlasti toliko plaše sudske nezavisnosti?

 

I, konačno, a zaista ne i poslednje, da li se uloga sudije iscrpljuje u sudskom postupku?

 

Različite društvene grupe, koje predstavljaju delove izvršne ili zakonodavne vlasti, odnosno političke elite, oduvek su za sudijsku funkciju vezivale različita, ali uvek svoja interesna očekivanja, ne pristajući da sudstvo bude uravnoteženi instrument razvoja, „neutralno klatno“, koje će obezbeđivati ravnotežu poretka, neutrališući tendenciju koncentrisanja vlasti, ali i vršeći njenu kontrolu kroz obezbeđivanje vladavine prava.

 

Danas, u Srbiji u kojoj je vlast koncentrisana ne samo u jednoj grani vlasti, već i u ličnosti samo jednog čoveka, građani Srbije s pravom strepe, ali i očekuju, da ćemo, upravo mi sudije biti ti koji će njihova ljudska i građanska prava štititi od svih nasrtaja, jer smo svedoci svakodnevnih kršenja Ustava i zakona od strane najviših državnih funkcionera. Građani očekuju od nas da ne prihvatimo dodeljenu ulogu krvoločnih Kerbera koji će čuvati podzemni svet Hada. Očekuju da bez straha donosimo pravične, na zakonu i vekovnim pravnim pravilima zasnovane, jasno obrazložene odluke, ne plašeći se da javno progovorimo o nezakonitostima kojima je društvo preplavljeno. Očekuju od nas da, poput naših kolega iz Poljske, zajedno prošetamo ulicama. Oni s pravom očekuju da mi budemo nosioci pozitivne promene, da se borimo za vladavinu prava i zajedno sa njima, rame uz rame, stvaramo humanije društvo - pravni poredak u čijem fokusu će biti čovek, a ne bilo koja politička partija. Pravo koje će biti iznad svake političke vlasti.

 

Zato sada kada je i zvanično počela debata o ustavnim promenama, nije samo pitanje časti, niti čina individualne hrabrosti svakog od nas, učešće u njoj. Pitanje oslobođenja pravosuđa od političkog uticaja i to ne zarad nas, sudija, već zarad građana i zaštite njihovih prava i sloboda, je naša dužnost i naš moralni imperativ.

 

U realizaciji ovakvih očekivanja, neretko nas pojedini visoki predstavnici političke vlasti sputavaju porukama straha koje upućuju sa govornice Skupštine, a i javnog servisa, pa čak i preko pojedinih, njima lojalnih, visokih predstavnika pravosudne vlasti. Osuđuje se i sputava svako kritičko mišljenje, obeshrabruju se sudije, kao predstavnici jedne legitimne grane vlasti, da svoju vlast vrše. Svako javno istupanje i prisustvo sudija u javnom životu, političke vlasti nastoje da okarakterišu kao političko delovanje učvršćujući  zabludu koju su odavno ciljno stvorili: da su sudije nemi delioci pravde koji progovaraju samo kroz svoje presude. Ovakav stav ne samo da nema pravne potpore u nacionalnom zakonodavstvu, već je suprotan i odlukama Evropskog suda za ljudska prava, pa i opštim pravnim načelima i principima.

 

Sudije ne samo da imaju pravo da učestvuju u medijskim raspravama o pravnim i drugim pitanjima, već to predstavlja našu dužnost i obavezu. Naravno, uz ograničenje da očuvamo nepristrasnost kroz svoje odluke i da se ne bavimo političkim delovanjem. Pojednostavljeno, a čini se uz sve brojnije i veće prepreke, sudija mora da bude lojalan državi, odan svom narodu, Ustavu i zakonima, a ne vlasti.

 

Dakle, ne postoje normativna ograničenja koja bi nas sputavala da očekivanja građana ispunimo. Za ovakvo delovanje nije nam potrebna dozvola predsednika suda. Takođe, nije tačno da je nama sudijama, zabranjeno pravo na štrajk. Zato je apsurd da mi, sudije, od kojih se očekuje da poznajemo pravo, podležemo ovakvim pritiscima i nedopustivo ćutimo. Zbog čega? I dokle?

 

Ako mi sudije, kao nosioci pravosudne vlasti, pokažemo individualnu spremnost, rešenost i istrajnost, te složno stanemo u zaštitu osnovnih pravnih načela koja su vekovima izgrađivana, građani će prepoznati našu ispoljenu hrabrost, etičnost, kompetentnost i spremnost pa će nam biti podrška u borbi za uspostavljanjem nezavisnog pravosuđa i vladavinu prava.

 

Dakle, znamo da smemo, a da li i možemo, to zavisi od nas samih. Pri tome ne smemo da zaboravimo da je to i naša dužnost, te da nije slučajno da se vekovima civilizacijski izgrađivao normativni okvir, da smo pravno jedna od najzaštićenijih profesija. Ustav i zakoni nas štite od gubitka posla. To nije slučaj sa drugim profesijama, baš iz razloga što nam je dodeljen zadatak da mi budemo korektiv razvitka društva, odnosno da kontrolišemo zakonitost rada i izvršne i zakonodavne vlasti, a ne samo građana. Mnoge od naših odluka mogu biti presudne ne samo za stranke u postupku i ne samo za mesto i prilike u kojima su donete i u kojima živimo, već i za ono što nas tek očekuje.

 

„Pokoljenja dela sude“, te će tako suditi i o nama i našim odlukama. Ne smemo se postideti naših odluka i, ne smemo ćutati, jer samo čovek oslobođen od straha slobodan je čovek.

 

Zato se naša uloga ne iscrpljuje samo u sudskom postupku, već je s pravom očekivano naše angažovanje u rešavanju naraslih problema i protivrečnosti u društvu. Sudija ne treba i ne sme samo da izučava sudske spise i propise, već mora da bude sposoban da razume najsloženije društvene, kulturne, ekonomske probleme, kao i težnje društva i kreativno doprinese njihovom rešavanju. Zato smo i sa etičkog aspekta u obavezi  da strukovno razvijamo sopstveni sistem vrednosti i sopstvene nezavisnosti, stručnosti, integriteta, nepristrasnosti, transparentnosti u radu, ali i ličnih kvaliteta kao što su hrabrost, humanost i mudrost. Jedino tako zadobićemo poverenje građana koje su političke vlasti tendenciozno decenijama, urušavale, jer pravosuđe svoju funkciju treba da vrši u interesu građana.

 

Političke vlasti, kako bi izbegle jedinstvo građana sa pravosuđem, decenijama preko poslušnih i kontrolisanih medija prikazuju sudije kao neprijatelje građana. Naravno, postavlja se s pravom pitanje zašto su to činili. Zašto su najviši državni funkcioneri upravo one koji su bili najdosledniji i najhrabriji među nama sudijama nazvali državnim neprijateljima, stranim plaćenicima, a čitavo pravosuđe proglasili za korumpirano, neradno, odgovorno za blagu kaznenu politiku i porast kriminala, etiketirajući ga da ljudima oduzima decu, izbacuje ih iz kuće?

 

Odgovor je jednostavan - političke vlasti, kako bi obezbedile svoj dug, nesmetan, nekontrolisan, pa samim tim i nekažnjiv boravak na vlasti, pravosuđe su stavile pod apsolutnu političku kontrolu i time ga onemogućile u vršenju sudske vlasti. Na ovaj način političke vlasti su izbegle da budu kontrolisane od strane pravosuđa, tako što ga same apsolutno kontrolišu! Tako je kontrolor, volšebno, postao kontrolisani.

 

I za kraj umesto zaključka:

 

Sudije Srbije, probudite se!

 

Izlaz nije u napuštanju dostignutog nivoa civilizacijskih vrednosti, već u mobilizaciji svih humanih snaga ovog društva u borbi za vraćanje dostignutog nivoa pravne države i daljem unapređivanju vladavine prava. Zaštita ljudskih prava i osnovnih pravnih pravila nisu pitanja samo naše profesionalne časti niti smeju da zavise od individualne hrabrosti. Ona su naša dužnost.

 

Ostavite komentar:

Biljana Milenić Veselinović12.07.2021. | 03:12
Poštovana kolegenice, mislila da nikada neću pročitati tekst,ovakve sadržine!I, poruke. Sudije su zaplašene,ćute,trpe,ne bi ni slutili do kojih granica!!! Suprotstaviti se predsedniku suda,znači: završava se kolegijum,u nervozi istog predsednika, a do njih kolege ni ne pomišljaju doći,bez obzira na potrebu, koja sporadično iskrsne.Niti je objektivno to i moguće.Štite ih sekretarice,uprava...menadžer suda,upravitelj pisanice....Osim što je bahato, nedolično, ponekad i zabavi ta potreba da svaki predsednik ima mehanizam " Naredbe"...Drskost je prenaglašena,valjda kao manir koji prati,nužno, izbor za predsednika ma kog suda.A,kako..?Pa,čitamo zapisnike VSSa.Posebno, proteklog saziva... Sistem "zatrpanog stola", je vrlo delotvoran,da ne dižete glavu i ma šta i ma koga pitate. Uniženost,devastacija,arogancija,to je realnost, kroz koju ste bez vremena da se lečite,posvetite porodici,itd. Ne,odlazak na posao gotovo većinskog dela sudije, izuzimajući, izbor sudija u proteklom periodu,jeste stanje tenzije,stresa,rada do kasnih popodnevnih sati. Jadno nam pravosudje...Kako da se probude? Anatemisani ste na mnogostruke načine, za slučaj " budjenja", sve i da samo istaknete nepoštovanje Sudskog Poslovnika.Dovoljno je ,zapravo, imati različito mišljenje od "rodonačelnika sudske kuće".Dotle smo došli...Teško će se usuditi da se probude...Teško.Matematika- jasna. Ko da se probudi? Sudije sa 10,15,20godina staža? A ostale kolege? Oni su budni, rasterećeni, relaksirani, jer znaju da uvek ima načina da njima bude još bolje. Odredjenu brojku( nije zanemarljiva) ovog profila sudija, preostale kolege naprosto ne mogu da ignorišu.Dominacija novopridošlog kadra, neobično nametljiva.Involvirana duboko,u startu,od izbora, u sudijski ešalon.Naravno, da se istali ne bi ,eto,dosetili nekog" budjenja".Takve sudije čine okosnicu bedema podrške, svemu što otežava jedan sudijski dan. Ukratko....Podigla glavu," probudila" i latentno isčekivanje opstrukcije, počev od trivijalnih stvari( a bitnih,ipak) do ozbiljnog obrušavanja...No, to je to i ,za sada,idem dalje...Bar se ne osećam loše,kao čovek, a takva nisam potrebna svojoj najbližoj sredini... Srdačan pozdrav,svako dobro!
Gordana Vidojkovic12.07.2021. | 09:06
Postovana koleginice, Zahvaljujem Vam na komentaru koji svedoci da Vi pripadate"probudjenom" delu pravosudja. Sagledavanje situacije koju dajete kroz opterecenost sudija i izlozenost pritiscima od strane predsednika sudova,kao i u opste nipodastavajucem odnosu prema sudijama je realan. Ali niko nam nezavisnost nece pokloniti,a narucito ne predstavnici zakonodavne i izvrsne vlasti. Dakle za nju moramo da se izborimo. Nadam se da ce i Vas komentar doprineti tome. S postovanjem Vidojkovic Gordana
Dragisa19.07.2021. | 10:44
STA RECI NEGO Bravo I bravo I bravo!
Vidojkovic gordana17.08.2021. | 09:53
Podrska je najbolji podsticaj!!!! Hvala
Srecko Popovic20.07.2021. | 11:31
Postovana koleginice mogu samo da pohvalim Vas clanak.Najveci njegov znacaj je u tome sto odise slobodnom profesionalnom mislju i sto iz njega izvire a i poziva se na apsolutnu potrebnu dozu sudiskog idealizma koji ovako izrazen jasno se izdize u odnosu na ne mali broj neslobodnih i potcinjenih koji postepeno ali neumitno obaraju ugled pravosudja.I sam sam misljenja da pracosudje iznutra treba da se leci a to bi trebalo da ktene za primer od vrha od vss koji nazalost u proslom sazivu nije ispunio ocekivanja i postao mera slobode i ugleda nase profesije.Zelim Vam puno uspeha i jos prosvetljujucih clanaka o pravosudju
Vidojkovic gordana17.08.2021. | 09:55
Hvala veliko na podrsci.

Komentar je dodat i čeka odobrenje.

Smernice za objavljivanje sadržaja

Autori i komentatori sadržaja na Platformi Otvorena vrata pravosuđa individualno su odgovorni za sadržaj objavljenih tekstova, informacija i komentara. Ipak, Platfoma će voditi računa da sadržaj bude dozvoljen za objavljivanje u skladu sa Zakonom o javnom informisanju i medijima i Zakonom o elektronskim medijima.

Neće biti objavljeni sadržaji:

Autori tekstova, informacija i komentara koji su sudije, tužioci, zamenici tužilaca i advokati će postupati u skladu sa Zakonom o sudijama, Zakonom o javnom tužilaštvu, Zakonom o advokaturi i profesionalnim kodeksima.

Sudije, tužioci i zamenici javnih tužilaca neće:

Prijavite se

Pretraga